U razgovoru s Alanom Špiljakom (24) otkrili smo što pokreće ovog studenta Veleučilišta Velike Gorice. Alan studira Informacijske sustave, a kada nije zaokupljen tipkanjem programskih kodova posvećuje se svojim drugim strastima: animiranju i fotografiranju, a posebice sviranju klavira; za njega glazba predstavlja relaksaciju i oslobađanje emocija.
Kada si svoju ljubav prema glazbi prenio u djelo?
“Od 5. do 6. razreda mi je doma dolazio učitelj, naučio me osnove, ali je surfao po mobitelu tako da sam odustao nakon toga. Ali od tada pa do sada svirao sam po sluhu i emocijama.”
Na koji si način podijelio ono što stvaraš s drugim ljudima?
“Prijavio sam se na portal FMA (Free Musical Archive) gdje je trebalo poslati 3 do 5 skladba kako bi se onda odlučilo o tome mogu li se postati jedan od onih koji na toj stranici objavljuju svoja djela; nakon nekog vremena potvrđeno mi je kako sam postao član kluba. Za sada je moju pjesmu „Sun“ poslušalo preko 4 tisuća ljudi, a cijeli album preko 40 tisuća od 1. svibnja ove godine.”
Postoje li neki skladatelji koji te inspirira?
“Pijanisti poput Hansa Zimmera i Thomasa Newmana.”
Na čemu trenutno radiš?
“Trenutno radim na 3. albumu: Silver8 (silverlight), bit će nadam se gotovo do 9. mjeseca ove godine.
Također, razgovarao sam s jednom organizacijom iz Portugala preko telefona, jako su zainteresirani da im radim ekskluzivne skladbe za film, a filmskom direktoru se sviđa moja glazba i želi me „on board“. Direktor mi govori kakvu glazbu odnosno raspoloženje želi i ja skladam preko scena koje dobivam, baš kao i u pravim filmovima. Plaćeno, naravno, i bit će zanimljivo.”
Zvuči uzbudljivo! Što smatraš svojim najvećim glazbenim uspjehom?
“To da je moja glazba prepoznata u svijetu iako sam amater i što ju ljudi koriste u svojim videima na YouTube kanalima, ali i općenito na velikim događajima. Od turskih filmova u kojem glume poznati glumci iz sapunica, kao npr. Mustafa Üstündağ. Nisam to niti znao dok mi dvije prijateljice koje prate turske sapunice nisu rekle da su ga prepoznale.
U međuvremenu su moje skladbe bile isto tako iskorištene u francuskom kazalištu i u kratkim filmovima svugdje po svijetu, npr. Americi, Italiji, Španjolskoj, Češkoj i tako dalje.”
Osim sviranja klavira, postoji li još nešto čime se baviš?
“Bio sam animator za gaming tvrtku te sam s igricom koju sam osmislio išao na Reboot dvije godine za redom: prvi put sam predstavio reklamu za igricu, a drugi put samu igricu. Radio sam animacije pucanja za topove, tenkove, animiranje statičke slike u 3D da se sve pokreće, zvukove za igru, efekte pucanja i eksplozija koji su bili sinkronizirani s animacijama.
Isto tako prijavio sam se za foto natječaj gdje je cilj predstaviti na što bolji način svoju županiju. Usred slikanja moj je prijatelj oduševljeno pokazao što se našlo na njegovom fotoaparatu: bila je to mliječna staza. Sljedeći tjedan kada sam usred noći pronašao savršenu lokaciju šetajući se po brdima, nagovorio sam svog brata da bude u središtu kadra slike. Jednom kada sam pritisnuo okidač očitala se buduća pobjednička slika: prizor mliječne staze s crnim likom u središtu. Na natječaju je sudjelovalo oko 600 prijavljenih osoba, a moja je fotografija pobijedila u kategoriji kao najbolja od strane stručnog žirija.”
Vro impresivno! Što želiš poručit mladim osoba koje se žele baviti umjetnošću?
“Da slijede emocije i usavršavaju svoju želju i volju za time što ganjaju, a ne da kopiraju druge.”
Alanovu glazbu možete poslušati na ovoj poveznici.
Razgovor vodila: Annamaria Vidović, volonterka Volonterskog centra Istra
Srpanj, 2018.