Proveli smo razgovor s Kristijanom Vulinovićem (22), studentom Fakulteta elektrotehnike i računarstva te volonterom u Centru tehničke kulture Rijeka, koji nam je ispričao svoje dosadašnje iskustvo vezano uz računarstvo i dijeljenje tog znanja s mladim ljudima koje inspirira da naporno rade kako bi ostvarili svoj puni potencijal.

Što je u tebi potaknulo ljubav prema računarstvu?

“Iskreno, to je teško za reći. Od prvog dana mi je bilo super kada bih napravio neki program koji radi ono što ja želim.”

Tko te uveo u to područje?

“Oko kompjutera sam prvi put počeo raditi uz tatinog prijatelja koji mi je tada pokazao neke osnove. S programiranjem sam se prvi put susreo u 6. razredu osnovne škole u Centru tehničke kulture Rijeka (CTK Rijeka). Tamo sam krenuo kao polaznik radionice koja je služila kao priprema za natjecanje te sam iste godine došao do državne razine natjecanja. To iskustvo me dodatno potaknulo na daljnji rad. Pogotovo kad sam nakon državnog bio pozvan i na Kamp mladih informatičara u organizaciji HSIN-a (Hrvatski Savez Informatičara). Na Kampu obično bude i mnogo polaznika sličnog uzrasta tako da je to i super mjesto za stvaranje novih prijateljstava.”

A sada ti potičeš i pripremaš učenike za natjecanja? Kako je gledati na to sve iz drukčije perspektive?

“Prelazak na „drugu stranu“ se zapravo dogodio sasvim postupno i prirodno. Kako sam nastavio ići u CTK Rijeka kao polaznik, pružila mi se mogućnost da pomognem u srednjoj školi, a kasnije da i preuzmem vođenje radionica za osnovne škole. Tako sam jedno vrijeme bio istovremeno polaznik i predavač. Nakon, evo, već 10 godina bavljenja programiranjem moram reći da mi je i dalje super vidjeti zainteresirane učenike i pomoći u njihovom putu koliko je to moguće.”

Inspiriraju li te tvoji učenici ponekad?

“Naravno, više puta sam i sam krenuo učiti nešto novo ili detaljnije proučavati nešto kako bih bio u stanju bolje objasniti. Također ima situacija u kojima naučim nešto od svojih učenika. Osim toga, teško je opisati razinu emocija koja se proživljava s njima tijekom njihova uspjeha i neuspjeha.”

A sada najbitnije pitanje, što smatraš svojim najvećim uspjesima?

“Jedan od ponosnijih trenutaka mi je bio kada je skupina učenika osvojila plasman u najbolja tri rada u državi. Tu dolazi i državno natjecanje na kojem je moj učenik osvojio 1. mjesto.

Moj osobni uspjeh bio bi kada sam se našao u situaciji da biram između dvije ponude za internship: Palantir ili Microsoft. Obje firme su nudile super uvjete i stvarno je bilo teško donijeti odluku, no na kraju idem u MS.”

 To je veliki uspjeh! Jesi li očekivao takvo što?

“Uz sve ove uspjehe postoji i velik broj neuspjeha. Prijavio sam se na oko 30 različitih pozicija kako bi u konačnici uspio dobiti ove dvije ponude.  Ako se u to ubroje i prošle godine, broj odbijenica postaje još veći, a bilo je i trenutaka u kojima sam ostao gotovo bez ičije podrške. No sav se trud isplatio jer sam primljen u MS koji mi je bio san, a sada mogu reći da se taj san i ostvario.”

Čestitamo! Za kraj, koji bi bio tvoj savjet za mlade ljude?

“Moj savjet bi bio da nikako ne odustaju ako im nešto ne prođe iz prve ruke.”

Razgovor vodila: Annamaria Vidović, volonterka Volonterskog centra Istra
Lipanj, 2018.